Europsko zlato za Hrvatsku U17, na Savi 6 zlatnih medalja

U osvajanju zlatne medalje na Europskom prvenstvu sudjelovalo je 6 Žabaca; Ivan Marcelić, Andro Gagulić, Luka Bukić, Lovre Miloš i Ivan Živković predvođeni trenerom Hrvojem Hrestakom.

foto: Davor Žunić / Cropix

HAVK Mladost je sretan klub. U godinama koje su vrlo teške za sve sportove koji su izvan medijskog i sponzorskog fokusa, u godinama krize gdje se režu budžeti, Mladost ima veliku sreću. Naime, već najavljeno pomlađivanje ekipe ostvariti ćemo Europskim prvacima. Naših pet sjajnih dečkiju igrati će zapažene uloge u ovoj sezoni i imati prilike dokazati da im je mjesto u vrhunskom vaterpolu, seniorskom vrhunskom vaterpolu. Ipak nije sve u sreći, jer ako itko vjeruje više u rad nego u sreću to je naš pomoćni trener i izbornik Hrvatske U17 selekcije Hrvoje Hrestak. Iako jedan od "najstrožih" nikad mu nije bilo teško napisati nešto o svojim mlađim juniorima za našu web stranicu. Hrvoje je sada izbornik i pomoćni trener Vjeki Kobeščaku ali smo ga opet pitali da "nešto napiše":

" Prije svega želim se zahvaliti svima koji su nam pružali potporu i svima onima koji su nam uputili iskrene čestitke. Bilo je tu i nasmijanih lica na tribinama koje je uvijek lijepo vidjeti. 
Prvenstvo Europe u Rijeci za dječake rođene 94.god. prošlo je bez greške. To je još jedno veliko natjecanje u nizu koje je povjereno našem nacionalnom savezu. Osobno mislim da smo ljestvicu kriterija podigli dosta visoko te će biti teško organizacijski nadmašiti ono čemu smo imali prilike svjedočiti proteklog tjedna u Rijeci. Još je i vrijeme bilo idealno, osim zadnjeg dana kada je pala kiša. Kvaliteta vaterpola bila je više nego dobra, u skoroj budućnosti imat ćemo prilike gledati dosta igrača sa riječke smotre najboljih Europskih momčadi. 
Puno me ljudi ovih dana pita kako se osjećam. Prvo što mi pada na pamet je da sam umoran, ali negdje ispod tog umora polako se probija osjećaj mira i zadovoljstva. Nakon tog sloja emocija stiže nešto što izaziva blagi osmjeh na licu, a to je ponos. Ponosan sam na naše igrače koji su bili okosnica ove reprezentacije. Podnjeli su veliku žrtvu i ja im i ovim putem od srca čestitam. Ponašali su se kao istinski šampioni ( podređeni momčadi, skromni, a opet ponosni, odlučni i hrabri ) i zato su to i postali. Ovo je nešto što im ostaje za cijeli život i drago mi je da sam i ja bio dio toga. Posebno sam vezan za ove mladiće i želim im još ovakvih rezultata na svim poljima njihovih života. Ovo je tek početak njihovih karijera, istinski vjerujem u njih, ali moraju se uvijek sjetiti kako su do ovoga došli ( teškim i poštenim treningom, zalaganjem i predanošću ).
Pokušavam si zamisliti kako bih se osjećao da nismo ostvarili ovakav uspjeh. Ajme meni... Kad samo vidim što se desilo reprezentaciji Crne Gore. Deveto mjesto! I to samo zbog loše atmosfere u momčadi. Imaju kvalitetu za polufinale sigurno ali nešto nije štimalo, to oni najbolje znaju. U sportu je važno imati određenu kvalitetu ali bez prave kemije unutar momčadi nema pravog rezultata. 
Iskoristit ću priliku i ovim putem zahvaliti svojim suradnicima u reprezentaciji koji su maksimalno doprinjeli u ostvarivanju ovog rezultata: Denis Šupe i Igor Pezelj ( pomoćnici ) te Saša Santini ( direktor reprezentacije ).
I na kraju, kada sretnete nekog od naših šampiona, ako još niste, stisnite im ruku jer su to zaslužili načinom na koji su prezentirali klub, grad i zemlju iz koje dolaze. To su po brojevima: Ivan Marcelić, Lovre Miloš, Andro Gagulić, Ivan Živković i Luka Bukić. "