Josip Vrlić novo pojačanje Mladosti

vrlic

Zagrebačka Mladost krenula je u ‘šoping’ i dovela reprezentativno pojačanje na poziciji sidruna koji će zajedno s Cosminom Raduom tvoriti najjači klupski centarski tandem na svijetu.

Dugo su bili pritajeni te su uz Savu bilježeni samo odlasci (Buljubašić, Petković, Čagalj, Sučić…), a sada su krenuli. Počela se puniti svlačionica mladostaša. Nakon Luke Bukića koji se vratio iz moćnog Pro Recca, Mladost je dovela kapitalca u svoje redove – uz spomenuto lijevo krilo, sigurno dosad najveći transfer u Hrvatskoj. Hrvatski reprezentativni centar, hrid s Kvarnera, Josip Vrlić prešao je iz Barcelonete u Mladost!
Riječ je o jednom od najboljih centara, a sigurno jednom od četiri, pet najkvalitetnijih sidraša na svijetu. Dolaskom iznimno snažnog, a okretnog Vrlića, Mladost je učinila i nešto više. Uz već postojećeg Rumunja Cosmina Radua, s Vrlićem su sada Žapci stvorili, odgovorno tvrdimo, najsnažniji, najbolji par centara na svijetu! Barem kad govorimo o klubovima, s obzirom na to da je tandem u Barakudama, Lončar i opet Vrlić, okvirno iste klase, iste vrijednosti.

– To pitanje mojeg dolaska u Mladost počelo se povlačiti još prije nekih mjesec, mjesec i pol. Dogovarali smo se dugo, ali je sve praktički zgotovljeno u Beogradu, tijekom završnog turnira Svjetske lige – otkriva Josip Vrlić, novi Žabac.

– U biti, preostalo je odraditi još neke sitnice, ali i to smo riješili prošli vikend.

Što je presudilo u vašem odlasku iz Barcelone, odnosno iz kluba Barcelonete, u kojem ste, kako znamo, imali sjajan status i ljudi vas tamo vole? Jesu li vas oni pokušali zadržati nakon što je ugovor istekao?

– Prvo što je presudilo bilo je to da oni u Barceloneti žele sagraditi baš cijelu reprezentaciju.

Može li više? Naime, oni već imaju devet reprezentativaca?

– Pa, može. Doveli su sada i drugog španjolskog reprezentativca u Barcelonetu, de Tora iz Mediteranija. S tri centra ne ide nijedna momčad, tako da… Mislim, postojala je mogućnost čak i s tom opcijom tri centra, ali to im je već ipak financijski malo teže pratiti. Zato su se odlučili na varijantu s dva centra, domaća.

Dobro, a je li se vama vraćalo doma? U redu, nije Rijeka, ali vratili ste se u Hrvatsku, a od Zagreba do Rijeke je najviše sat i pol vožnje.

– Trenutno je Zagreb najbliže Rijeci, a da govorimo o nekom ozbiljnom i velikom klubu. Baš mi je drago da je ispalo tako, zaista sam već niz godina dalje od Rijeke. Bio sam u Dubrovniku, ali to je autom ipak dalje. Ovo mi je praktički kao da sam kod kuće. Mogu poslije utakmice sjesti u auto i odmoriti se doma barem jedan dan.

Opet malo povratka na temu Vrlić – Radu. Ovakav ubitačan tandem vrsne kvalitete i vrhunske snage dugo nije viđen ni u jednom klubu, a ponavljamo – u ovom trenutku ili za sljedeću sezonu nema ga nigdje.

– Složio bih se da izgleda jako. Radu je dugi niz godina jedan od najboljih centara u Europi, na svijetu. Na dva metra smo dobro pokriveni, ali ne bih zanemario ni ostala mjesta. Mislim da svi mlađi dečki uz nas mogu značajno napredovati. Sigurno će dobiti puno više prilika u utakmici, otvarat će im se više prostora na vanjskim pozicijama i sa zonom. Sad će se moći puno više dokazivati.

Josip Vrlić nije nikakva nepoznanica u svijetu vaterpola, ali kako je taj svijet ipak prilično uzak, za dobar dio nešto šire sportske javnosti ovaj Riječanin nije posve poznat. Vjerojatno i zato što je prilično mlad napustio Rijeku, matično Primorje i Hrvatsku…

Od Rijeke do Rija

Centar koji je posvuda ostavio dubok trag, osim… u matičnoj Rijeci ili Primorju. Je li vam žao što tamo niste bili malo dulje, a posebno u ono ne tako davno zlatno doba Primorja kada je taj klub osvajao državna prvenstva, nacionalne kupove, regionalnu ligu?

– Istina, ja sam baš otišao kada se počela polako graditi ta velika momčad, kada se počelo osvajati. S druge strane nije mi žao jer sam vidio druge sredine, upoznao sve moguće strane vaterpola, susreo mnogo novih gradova, društava, ljudi. Puno sam više naučio o nekim drugim kulturama, tako da mislim da sam sigurno puno više dobio nego da sam ostao doma.

Jedno je ipak vrlo zanimljivo kad govorimo o Vrliću. Ovaj vrhunski centar skretao je odavno pozornost na sebe, ali nikada se nije našao na širem popisu A reprezentacije. Sjećamo se da smo još i prijašnjeg izbornika Barakuda Ratka Rudića pitali zašto među kandidatima nema Vrlića. U redu, konkurencija je bila paklena. Tada smo zadugo imali tandem “za smrznuti se” od kvalitete, Hinić – Smodlaka, ali ipak… Barem kao kandidat. A onda je Vrlić osvanuo pod Rudićem, ali u reprezentaciji – Brazila!

– Eto, kako život piše zgodne priče. Istina, nisam bio pozivan u reprezentaciju i baš sam zato i tražio neko svoje mjesto pod suncem negdje drugdje. To mi se ostvarilo s Brazilom s kojim sam nastupao na Olimpijskim igrama u Riju 2016. Nisam dvojio nimalo kada je došla ta opcija. Jasno, ima danas žala što nisam i prije bio u konkurenciji za hrvatsku kapicu, ali evo, i sami ste spomenuli veliku konkurenciju, koja je fakat. Moralo se puno toga otvoriti da bih upao unutra.

U međuvremenu je konkurencija i dalje vrlo jaka za hrvatsku kapicu, ali Vrlić se sada nametnuo kao standardni reprezentativac. Čovjek koji je u 32. godini, dakle lani, zaigrao na svojem prvom velikom natjecanju za Hrvatsku, na EP-u u Barceloni. Već ima lijepu kolekciju medalja – zlato i srebro s Europa kupa, broncu s EP-a, broncu iz Svjetske lige.

Uspjeh u Koreji

Josip Vrlić pripada u red rijetkih igrača koji su igrali u tri velika hrvatska kluba. Od Primorja, preko Juga i sada u Mladosti. Što očekujete u Zagrebu, od Mladosti sljedeće sezone?

– Očekujem vratiti trofeje u klub, u Mladost.

Dobro, ali neće ni Jug baš sjediti prekriženih ruku. To je još jaka momčad.

– Prilično su jaki i pokriveni, ali ima jedna stvar. Igrači Mladosti su željni osvajanja trofeja, a Jug ih dugi niz godina osvaja i možda su se čak i zasitili malo. To se vidi čak i kroz klub, barem ja to tako gledam, kroz to što su pustili Mara Jokovića ovo ljeto. Joković je pojedinac koji radi razliku u velikim utakmicama. Jug će izgubiti puno s njegovim odlaskom, a Mladost se pojačala. Možemo očekivati jako zanimljivu sezonu i finalnu seriju.

No, prije toga nas čeka ovoga ljeta SP-u u Koreji i iščekujemo opet neke velike trenutke i, daj Bože, slavlja.

– Ma, uvjeren sam da će ih biti!

Dean Bauer, Sportske novosti